Povijest Čakovca

Između Mure i Drave, u nekad močvarnom, šumovitom središnjem dijelu Međimurja gdje se plodne ravnice Donjeg penju u vinorodne bregovite predjele Gornjeg Međimurja smjestio se grad Čakovec.

U 13. stoljeću tu je nastala drvena utvrda ( castrum) s promatračkim tornjem. U pisanim vrelima toga vremena spominje se Chaktornya ( Čakov turen) što se dovodi u vezu s grofom Dimitrijem Čakom, visokim dostojanstvenikom na dvoru kralj Bele IV. Arpadovića po kojem je Čakovec dobio ime. U stoljećima koji slijede Čakovec i cijelo Međimurje iz kraljevskih ruku dobivaju velikaši stranog porijekla kako bi kao posjednici u Kraljevini Slavoniji mogli obnašati bansku čast. Među njima ističu se Lackovići, Kanižaji, Celjski i Ernušti koji su drvenu utvrdu postepeno mijenjali čvršćom , zidanom.

Posebni značaj Čakovcu i Međimurju dali su grofovi Zrinski ( 1546.-1691. ). Kao vrsni vojskovođe, glasoviti po junaštvu u borbi protiv Turaka, ali i pjesnici i bibliofili, u kulturnoj povijesti Međimurja ostavili su dubok trag. U Čakovcu su podigli renesansnu palaču okruženu fortifikacijskim sustavom i jarkom ispunjenom vodom iz potoka Trnave ( Wasserburg ). O sjaju i bogatstvu Zrinskih u najsjevernijem i najsigurnijem djelu Hrvatske pišu brojni putopisci.

Prema povelji datiranoj 29. svibnja 1579. grof Juraj IV. Zrinski dozvoljava naseljavanje obrtnika i trgovaca uz čakovečku utvrdu čime se stvaraju temelji za razvoj trgovišta. Dolaskom franjevaca 1659. u vrijeme Nikole Zrinskog Čakovečkog i održavanjem sajmova započinje brži i dinamičniji razvoj Čakovca. Gradnjom franjevačke crkve i samostana početkom 18.stoljeća u baroknom slogu odaslana je jasna poruka svakom putniku namjerniku gdje je središte.

Zbog čestih požara i dva veća potresa tijekom 18. i 19. stoljeća čakovečko je trgovište nekoliko puta mijenjalo svoj izgled. Kako su u to vrijeme vlasnici grada bili moćni grofovi Feštetić, s vremenom su svoj veleposjed modernizirali postepeno uvodeći industrijsku proizvodnju. Njima pripada zasluga što je 1860. Međimurje dobilo željezničku prugu, prvu u Hrvatskoj uopće, s kojom će uslijediti sveopći gospodarski zamah. Tome su pridonijeli i Židovi ( kraj 18.stoljeća do Drugog svjetskog rata ) čija je novčana snaga, štedljivost i gospodarska vitalnost udarila temelj današnjem Čakovcu. Iz godine u godinu ovdje nastaju pošta, kotarski sud s državnim odvjetništvom, porezna uprava, banke i novčarski zavodi, tiskara, škole, hoteli, bolnica, Društvo za uređenje grada, razna športska društva i sekcije, paromlin, šećerana, tekstilne tvornice, brojne obrtničke i trgovačke radnje i dr. Sve je to utrlo put da Čakovec 1934. stekne status grada, upravnog, gospodarskog i kulturnog središta Međimurja. S oko 17 000 stanovnika danas je Čakovec urbanistički i komunalno najuređeniji u Hrvatskoj koji uspješno odolijeva zahtjevima i izazovima suvremenog vremena. To je grad u kojem je lijepo živjeti.

Dobrodošli u „ hortus Croatiae“-„ hrvatski cvijetnjak“, malo Međimurje, grad Čakovec!

Ivana Puzak, prof. povijesti i arheologije

ORGANIZATORI

Državno povjerenstvo
ŠKOLA DOMAĆIN
DOKUMENTI
POVIJEST ČAKOVCA